ispitivanje sluha

Ispitivanje sluha - audiometrija

Sluh je senzorni modalitet koji omogućava prijem zvuka i govora, a time i razvoj govora i komunikacije, što čini čoveka jedinstvenim. Ispitivanje sluha ili audiometrija koristi se kako bi se utvrdilo ima li ispitanik uredan sluh ili postoji oštećenje sluha. Ukoliko postoji oštećenje sluha, pregledom i dijagnostičkom obradom utvrđuje se vrsta, mesto i težina oštećenja sluha.

Prema odnosu vazdušne i koštane provodljivosti, nagluvost može biti provodna ili perceptivna (senzorineuralna). Određivanje mesta oštećenja sluha ili topodijagnostika je preduslov za postavljanje ispravne dijagnoze i uspešno lečenje. Mesto oštećenja sluha može biti: spoljašnje uvo, srednje uvo, unutrašnje uvo, slušni živac i centralni deo slušnog puta (moždano stablo, subkortikalna jedra, moždana kora).
Postoji čitava baterija testova koju koristimo u audiometriji za određivanje vrste, mesta i stepena oštećenja sluha i to su:

  • akumetrija, tonska audiometrija (TA)
  • govorna audiometrija (GA)
  • timpanometrija (TG)
  • kohleostapedijalni refleks (STAR)
  • otoakustička emisija (OAE)
  • audiometrija evociranih potencijala moždanog stabla (BERA)
  • supraliminarna audiometrija (SA) ABLB
  • SISI
  • Langenbeckov test
  • TDT

Akumetrija, tonska audiometrija i govorna audiometrija spadaju u subjektivne metode, a ostale u objektivne metode. U ispitivanju oštećenja sluha možemo se služiti i drugim dijagnostčkim metodama, npr.ispitivanjem ravnoteže, imaging metodama (kompjuterska tomografija, magnetna rezonanca) i sl.

Podaci dostupni na našim stranicama su informativnog tipa i ne mogu biti zamena za lekarski pregled. Zato brigu za sopstveno zdravlje uvek poverite svom ličnom lekaru.